Author: admin

NAJAVA: 16. HGF “ETNOFEST Neum 2011.”

16. HGF ETNOFEST Neum 2011.

Ove godine 16. HGF “ETNOFEST Neum 2011.” održati će se 21. kolovoza 2011. godine sa početkom u 21h, na već tradicionalnoj pozornici koja se postavlja na plaži hotela ‘Zenit’. Festival već šesnaest godina okuplja brojen renomirane izvođače i poznate ljude iz društvenog, kulturnog i političkog života, a izravan prijenos gledatelji će moći vidjeti na Radio televiziji Bosne i Hercegovine.

(više…)

NAJAVA: 4. VEČER HRVATSKOG FOLKLORA – NEUM 2011.

4. VEČER HRVATSKOG FOLKLORA – NEUM 2011.

Ove godine,  povodom obilježavanja dana općine Neum i blagdana Gospe od zdravlja, pod pokroviteljstvom Općine Neum, a u organizaciji KUD-a „Humski glas“ Neum održava se 4. VEČER HRVATSKOG FOLKLORA – NEUM 2011. Manifestacija se održava u subotu 20.kolovoza 2011.godine na plaži hotela „Zenit“ u Neumu.

(više…)

Izabrano novo vodstvo Općinskog odbora HDZ BiH Neum

HDZ BiH OO NeumSinoć je u dvorani općine Neum s početkom u 19:00 sati održan konstituirajuća sjednica Općinskog odbora HDZ BiH Neum. Na sjednici su izabrani novi predsjednik, dopredsjednik, tajnik i rizničar Općinskog odbora. Za predsjednika je jednoglasno izabran dr. Živko Matuško. Za dopredsjednike su također jednoglasno izabrani Tonka Perić, Mato Matuško i Vera Konjevod. Tajnik općinskog odbora je Ružica Krešić, a rizničar Mirko Pavlović.

(više…)

Program obilježavanja dana općine Neum i blagdana Gospe od zdravlja

16. Etnofest Neum 2011.Blagdan Gospe od zdravlja slavi se kao Dan općine Neum. Stoga će u nadolazećem razdoblju u Neumu biti priređen niz kulturno-zabavnih i športskih događanja, a kao kruna svega bit će upriličenje svečane sjednice Općinskog vijeća Neum na kojoj će nazočiti brojni gosti i uzvanici iz BIH i Hrvatske, dok će na sami blagdan Gospe od zdravlja biti služena svečana sveta misa u neumskoj Crkvi Gospe od zdravlja.

(više…)

Šport

Za potrebe razvoja športa, a u cilju obogaćivanja ukupne ponude Neuma odnosno povećanja korištenja smještajnih kapaciteta, posebno u izvansezonskim mjesecima, na Meterizu je izgrađen nogometni športski centar „Neum“, s travnatim i dva pomoćna trenažna terena, s tribinama i svim potrebnim sadržajima i opremom za zimske pripreme nogometnih klubova. Također je u pojedinim naseljima izgrađeno više malonogometnih igrališta za djecu i mladež..

Nogometno igralište

Detalj s vaterpolske utakmice

Gradi se školska športska dvorana, a za višenamjensku športsku dvoranu završena je projektna dokumentacija. U Neumu djeluje Hrvatski nogometni klub „Neum“ (zasad samo kadeti), Hrvatski vaterpolski klub „Jadran“ (jedini u BiH), koji se natječe u Drugoj hrvatskoj ligi, te boćarski klub, karate klub, klub za podvodne aktivnosti i malonogometni klub.

NEUM: Boćarski tereni

Kultura

Umjetnička kolonija Neum (traje jedanaest godina), Hrvatski glazbeni festival „Etnofest Neum“ (traje trinaest godina), te Neumski animirani filmski festival – NAFF (traje tri godine), sa sudionicima iz četrdesetak zemalja, tradicionalni su i značajni kulturni događaji na kojima Neumljanima mogu pozavidjeti i mnogo veće sredine.
U okviru Umjetničke kolonije Neum nastalo je preko 600 umjetničkih djela (slika), koja su poslužila za otvaranje prvoga kulturnog objekta u Neumu – Umjetničke galerije, godine 2003. u kripti župne crkve u Neumu. Godine 2007. prostor Umjetničke galerije dopunjen je značajnim eksponatima iz pretpovijesnog razdoblja (V./IV. stoljeća prije Krista – kacige ilirskog ratnika, koplja, fibule, itd.), što je s već postojećim privatnim i drugim eksponatima poslužilo za formiranje ustanove Muzej i galerija Neum.
U Hutovu je već prije izgrađena i otvorena Zavičajna kuća „Hutovo“, a u Hrasnu galerija i etnološka zbirka, mjesto čuvanja predmeta koji su služili za život i rad ljudi ovoga kraja, te predmeta starinskoga kućanstva. Listovi  „Zvijezda  mora“  (izdanje  župe  Neum),  te
„Vrutak“ (izdanje Društva prijatelja starina „Hutovo“, Hutovo) već su dio tradicije Neuma.

Već dugi niz godina u Hutovu uspješno djeluje Društvo prijatelja starina “Hutovo”, koje je vodilo izgradnju Zavičajne kuće i koje organizira manifestacije „Ivanjski krjesovi“  i “Hutovski  zimski karneval” i koje sakuplja i čuva materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu hutovskoga  kraja.  KUD “Humski glas” iz Neuma i KUD „Gradac“ promiču kulturni identitet Neuma igrajući poznata narodna kola lindžu i trojanac te pjevajući bećarac.

Zdravstvo

Primarna zdravstvena zaštita obavlja se u Domu zdravlja, osnovanom 1980. godine, te u područnim ambulantama u Gracu, Hutovu, Cerovici, Brštanici i Gornjem Hrasnu, gdje liječnički tim odlazi jedanput tjedno. Određene specijalističke preglede i usluge u Domu zdravlja obavljaju liječnici specijalisti iz drugih, susjednih središta.

Postoji također stomatološka služba kao i ljekarna u sklopu zajedničke zgrade koja djeluje samostalno, ima status pravne osobe.

Neum: Dom zdravlja

Odgoj i izobrazba

Predškolski odgoj odvija se u Dječjem vrtiću lociranom u starom dijelu Neuma (proširena i obnovljena zgrada nekadašnje škole) i obuhvaća rad s najviše 90-ero djece u tri skupine, što je zapravo i kapacitet vrtića.
Jaslice, za djecu mlađu od tri godine, organizirane su kod časnih sestara služavki Maloga Isusa.

Osnovna škola kardinala Stepinca broji oko 500 učenika, s tim da ih je većina u centralnoj školi u Neumu. Još funkcioniraju dvije područne škole, u Hutovu i Gracu, s nikad manjim brojem učenika. Sve školske zgrade su potpuno ili djelomično obnovljene i pružaju optimalne uvjete za nastavni proces.

Od školske 2001./2002. godine prvi put u povijesti u Neumu počinje srednjoškolska izobrazba. Otvara se područni odjel Srednje škole Čapljina, i to odjeljenje ekonomista, koji se već sljedeće godine širi odjelom ugostiteljsko-turističke struke. Već sedam godina 80- ak srednjoškolaca ostaje u Neumu, ne mora nikamo „vozariti“. Za ove potrebe proširena je i dograđena zgrada Osnovne škole, a trenutačno se uređuju i kabineti za izobrazbu konobara i kuhara. Cilj je stvoriti centar za izobrazbu kadrova ugostiteljsko-turističke struke, ne samo za potrebe Neuma, već i šire.

Razvoj gospodarstva u općini Neum

Kao početak razvoja turizma u Neumu može se smatrati 1911. godina, kad austro-ugarski namještenici u Neumu traže od Zemaljske vlade da im izgradi neki smještajni objekt i uredi dio plaže za njihove obitelji, koje bi oni koristili tijekom ljeta. Velika praznina u razvoju neumskoga turizma potrajat će sve do sredine 50-ih godina prošloga stoljeća.
Značajne godine u razvoju samog Neuma i neumskog turizma:
– 1952. počinje se graditi odmaralište PTT radnika BiH na mjestu ribarnice. Kasnije se odmaralište dograđuje i ima smještajni kapacitet oko 60 ležaja.
– 1955. godine izgrađeno je odmaralište šumarskih radnika.
– Nešto poslije slijedi gradnja Centralnog restorana i autokampa.
– 1959. godine Neum dobiva vodu iz izvorišta Blace.
– 1962. godine Neum dobiva električnu energiju.
– Jadranska magistrala prolazi kroz Neum 1965.

Slijedi izgradnja brojnih odmarališta:
–  odmaralište zdravstvenih radnika s oko 50 ležaja.
–  odmaralište grafičkih radnika s 10 ležaja.
–  odmaralište CKSKBiH s 45 ležaja.
–  odmaralište Željezare Zenica s 80 ležaja.
–  odmaralište Skupštine općine Tuzla s 50 ležaja na mjestu stare kuće obitelji Butigan.
–  odmaralište Feroelektra iz Sarajeva s 80 ležaja.
–  odmaralište radnika bolnice Kasindol iz Sarajeva s 20 ležaja.
–  kompleks garsonijera i stanova poznat po imenu Pliva-Jajce, gdje je više od 10 vlasnika.

S  izgradnjom odmarališta grade  se  i  sadržaji  koji služe ugodnijem boravku gostiju: ugostiteljske radnje, trgovine, tržnica, mjesna i turistička infrastruktura. Općina Čapljina dodjeljuje prve lokacije pojedincima koji grade kuće za odmor, ili kasnije obiteljsko-stambene kuće. U to vrijeme počinje se graditi prvi hotel u Neumu – Dom penzionera Neum (današnji hotel
„Neum“).
Osnivanjem općine Neum 29. prosinca 1977. stvaraju se pretpostavke za ubrzani gospodarski razvoj, koristeći prije svega kvalitetne prirodne resurse (24,5 km razvedene morske obale).
U vrijeme osnivanja, općina Neum bila je izrazito nerazvijena, bez ijednoga gospodarskog subjekta. Glavna okosnica razvoja u primorskom dijelu bio je turizam, a u zaleđu ekstenzivno gospodarstvo. Turizam je bio socijalno-odmarališnog tipa. Glavnu turističku ponudu činila su odmarališta tadašnjih većih poduzeća, a privatni smještaj bio je skroman. Gospodarska infrastruktura bila je nedovoljna i za postojeće smještajne objekte. Tu se posebno misli na neredovitu opskrbu električnom energijom i mali kapacitet lokalnoga vodovoda Blace (oko 4 l/s).
Ovakvo stanje i potrebe uvjetovali su da je tijekom 1978., nakon svestranoga znanstvenog i stručnog rada, prihvaćen dokument „Koncept dugoročnog razvoja primorskog dijela općine Neum“, koji je bio i ostao temelj i okosnica svih budućih razvojnih planova, bilo generalnih ili parcijalnih. Koncept je potvrdio izrazito vrijedne prirodne resurse neumskoga područja (nenarušenost i prirodnu očuvanost neumskoga područja, kvalitetu mora, ugodnu mediteransku klimu, velik broj sunčanih dana, itd.).

Prateće djelatnosti turizmu bile su više nego skromne: nešto trgovine, zametak komunalnih usluga, loše ptt veze, dvije-tri prometnice u Neumu. Ukupan broj zaposlenih kretao se oko 250, od čega ih je u hotelu „Neum“ bilo oko 150. Tada je bilo izgrađeno oko 200 vikend-objekata i 40-ak objekata za stalno stanovanje.
Dom penzionera Neum otvoren je 1977. godine kao objekt poluotvorenog tipa, a kasnije je postao komercijalnim objektom. Dogradnja Doma penzionera (depadansa hotela) s 300 ležaja završena je 1983. godine i tada taj objekt mijenja naziv u hotel „Neum“ i ima 800 ležaja.
Tvornica pluta „Šipad“ završena je 1983. godine, što je omogućilo novih tridesetak radnih mjesta. Živinarska farma u Hutovu za proizvodnju pilećeg mesa počela je raditi 1983. godine. Kapacitet joj je bio 120.000 pilića.
U oblasti društvene infrastrukture treba spomenuti osnovnu školu u Hutovu, te sektorsku ambulantu u Hutovu, s jednim stalnim bolničarom i jednim povremenim liječnikom.
Usporedo s razvojem gospodarstva razvijaju se i objekti  društvenih  djelatnosti.  Zgrada  osnovne  škole u Neumu završena je 1983. godine, te je školska 1983./1984. počela u novoj školi.
Izgradnjom i korištenjem suvremeno opremljenoga i kadrovski popunjenoga Doma zdravlja Neum osigurana je pristojna razina primarne zdravstvene zaštite, kako za potrebe građana općine Neum tako i za turiste.
U okviru tadašnje RO „Bregava“ izgrađeni su značajni trgovački prostori, skladišni i prodajni, za čim se dugo vremena osjećala potreba.

Hotel „Sunce“ izgrađen je i pušten u rad 1983. godine. Smješten je na samoj morskoj obali. Raspolaže s 400 kreveta u jednokrevetnim, dvokrevetnim sobama i apartmanima, te suvremenim ugostiteljskim sadržajima (konoba, taverna, restoran, pivnica, slastičarnica, caffe-bar, pizzeria). Hotel se bavi kongresnim turizmom, organiziranjem izleta u turistički atraktivna mjesta, fotosafarijem, te izletima na selo.

Na lokalitetu sadašnjega hotela „Zenit“ do 1984. godine postojali su montažni drveni objekti privremenoga  karaktera.  Kako  je  regulacijskim  planom taj prostor definiran za turističke potrebe hotelskoga tipa, zatraženo je od Željezare u Zenici da taj prostor prilagodi svrsi. Danas je tu hotel „Zenit“, zdanje moderne hotelske arhitekture, koje daje specifičnu prepoznatljivost samome mjestu. Hotel „Zenit“ je završen i u rad pušten 1987. godine, s 340 ležaja raspoređenih u apartmane, jednokrevetne, dvokrevetne i trokrevetne sobe. Hotel raspolaže ugostiteljskim objektima koji pružaju bogat izbor jela i pića, te brojnim športsko-rekreacijskim sadržajima: zatvorenim bazenom, saunom, ambulantom, trim kabinetom, teniskim igralištem, prostorom za dječje igre i zabavnim salonom.
Izgradnja nove pošte, i nove centrale s 1000 brojeva, završena je 1983. godine, čime su stvoreni dobri preduvjeti za kvalitetnu ptt komunikaciju. U rad je puštena 1984. godine.
U Hutovu je funkcionirala Osnovna organizacija kooperanata, kasnije Zemljoradnička zadruga, u kojoj su se otkupljivali poljoprivredni proizvodi i ljekovito bilje. Godine 1989. u Hutovu je izgrađena dvorana za proizvodnju čamaca „Neumplast“, u kojoj je radilo desetak ljudi.

Hotel „Tat“ izgrađen je i otvoren 1987. godine, a hotel „Stella“ 1990. godine. Smješteni su u središnjem dijelu Neuma. Danas posluju skupa u sastavu „Salus – Hotel Stella“, imaju 200 ležaja, u dvokrevetnim sobama, poluapartmanima i apartmanima. Za kongrese i seminare raspolažu s više opremljenih dvorana, a nude i jedrenje na dasci, vožnju sandolinama, pedalinama i skuterima, zatim stolni tenis i bilijar. Imaju natkriveno i otkriveno parkiralište.
Hotel „Salinas“, renoviran i proširen s 250 ležaja, počinje raditi 1990. godine.

Godine 1989. završen je projekt umjetnoga uzgoja ribe (orada-lubin) i u Neumskom kanalu izgrađena farma jestive ribe, kapaciteta 120 tona, a nekoliko godina kasnije i druga, ispod poluotoka Kleka.
Glavno trgovačko poduzeće bilo je „Bregava“, kasnije OTP „Neumpro- met“, koje je 1990. godine izgradilo veliku poslovnu zgradu s uredima na katu i poslovnim prostorima (diskont) u prizemlju.
Komunalno poduzeće „Neum“ izgradilo je 1990. godine novu poslovnu zgradu u starom Neumu, s prostorom za servis i tehnički pregled vozila. Usporedno su građeni i stambeni objekti, individualni i kolektivni (više stambenih zgrada s ukupno 270 stanova).

Rat i ratna djelovanja u razdoblju od 1991. do 1995. ostavili su tragove na gospodarstvu općine Neum. Hoteli su bili djelomično oštećeni, a Salinas“ i potpuno uništen. Predratni kapaciteti svedeni su na minimum.
U poslijeratnom razdoblju postupno su sanirane materijalne štete na gospodarskim objektima, na hotelima, na odmaralištima i drugim gospodarskim i obiteljskim objektima, odnosno rasli su ugostiteljsko-turistički kapaciteti. Izgrađeno je 20-ak većih i manjih hotela i motela, te više soba i apartmana. Neum danas turističkom tržištu nudi oko 6000 ležaja, od čega 1810 u hotelima, a ostali su u manjim i većim obiteljskim hotelima, motelima, apart-hotelima i slično. Ugostiteljske usluge u Neumu pruža i niz novootvorenih restorana, caffe barova i sličnih objekata.
U poslijeratnom razdoblju izvršena je dokapitalizacija neumskih hotela u društvenom vlasništvu i registrirana su prva društva ograničene odgovornosti u mješovitom vlasništvu. Dokapitalizirana su četiri neumska hotela: „Neum“, „Sunce“, „Zenit“ i „Stella“. Dokapitalizacija nije realizirana do kraja (novac je uložen djelomično), slijedi privatizacija hotela preko ovlaštenih agencija.
U narednom razdoblju posebno treba poticati razvoj turizma u zaleđu Neuma, tzv. seoski turizam.

Oduvijek se na području općine Neum živjelo od ratarstva i stočarstva, razmjenom ili kupoprodajom onoga što su vrijedne ruke posadile a zemlja iznjedrila, čovjek, pašnjaci i staje uzgojili. More i njegova bogatstva ljudi ovog kraja koristili su u manjoj mjeri. Ribarska zadruga osnovana je 1938., a ukinuta oko 1956., baš kao i zemljoradničke zadruge, koje nisu opravdale očekivanja ljudi zbog kojih su i bile osnovane.
Osim stočarstvom i ratarstvom te donekle ribarstvom, 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća ljudi ovoga kraja, uglavnom u priobalju, bave se i izradom klačina (vapnenica). Zidao bi se kamen, sjekla bi se šuma i kamen bi se danonoćno pržio 8 do 10 dana, te bi se tako dobiveno vapno (kreč) najčešće brodovima razvozilo na cijelom području od Dubrovnika do Splita.

Težak život i stalna borba za opstanak natjerala je mnoge ljude da napuste ovo područje i pođu tamo gdje se bolje živjelo, najprije u Hrvatsku, a kasnije u zemlje zapadne Europe, pa sve do daleke Australije. U unutrašnjosti općine uskotračna željeznica, od Gabele, preko Popova polja i dalje prema jugoistoku do Dubrovnika i Zelenike, zapošljavala je određen broj radnika koji su radili kao željezničari, skretničari ili otpravnici vlakova. Bili su to najčešće ljudi iz mjesta kojima je prolazila željeznica, primjerice Brštanica i Hutovo. Taj posao omogućavao je njima i njihovim obiteljima nešto lakši život, a zbog povezanosti s većim centrima i bolje uvjete školovanja.

U oblasti poljogospodarstva, najviše su se uzgajali pšenica i ječam, a u posljednje vrijeme nešto je intenzivnija plastenička proizvodnja povrća, ponajviše paprike, salate i krastavaca. Prije rata proizvodnja duhana bila je dobro zastupljena, danas je svedena na minimum.

Na neumskome području ima oko 12.000 stabala maslina (sorti koje odgovaraju ovom podneblju, tzv. oblica). Povećano je zanimanje za sadnju maslina i proizvodnju zdravoga ploda iz kojeg se dobiva ulje visoke kvalitete. Manji dio ploda masline koristi se za konzerviranje i soljenje. Ulju s ovih prostora je međunarodna komisija za procjenu kvalitete ulja dala najviše ocjene (ekstra djevičansko ulje).
Zahvaljujući zemljopisnom položaju, u Neumu su idealni uvjeti za pčelarsku proizvodnju. Ona posljednjih godina lagano raste, ali to nije ni blizu mogućnostima koje pruža ova regija, njezin biljni pokrivač i klimatski uvjeti. Prema dostupnim podatcima, na ovom terenu nekada je bilo oko 7500 pčelinjih košnica.
Na području općine postoje programi ribarstva i školjkarstva. Moguće je dalje razvijati ove djelatnosti s druge strane poluotoka Kleka.

Od 1998. do 2002. trgovina u Neumu doživjela je pravu ekspanziju. Stjecajem povijesnih okolnosti, na ovim prostorima formirane su dvije samostalne države, Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina, što je omogućilo razvoj ove djelatnosti i zbog različitosti carinskih i poreznih opterećenja u njima. Nastalo je desetak većih privatnih trgovačkih objekata, i tridesetak manjih. Te trgovine su opskrbljivale Neumljane, goste koji su boravili u Neumu tijekom sezone i izvan nje, kao i susjedne gradove i općine Dubrovačko-neretvanske županije. Sve jača konkurencija, ograničena platežna sposobnost i kupovna moć pučanstva, ujednačavanje carinskih i poreznih propisa između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, sve je to utjecalo da trgovina u Neumu opadne, odnosno vrati se u realne okvire.

Prirodne znamenitosti neumskog zaleđa

Malo je reći kako je neumsko zaleđe osebujan kraj po mnogo čemu, a posebice u pogledu svoje geološke i morfološke građe. Bolje je reći kako je to gotovo jedincat prostor našega Jadrana, gdje se zaleđe duboko i intimno proželo s morskim i istodobno izdvojilo u zaseban oblik prostora našega planeta; ni kopno ni more jest jednako i kopno i more.
Zbog složenosti geološke i inženjersko-geološke građe, tektonske razlomljenosti i litološke raznolikosti, vodi se pružila prilika da, više nego igdje drugdje, stvori mnoštvo svoga umjetničkoga, krškog biserja poput škrapa i ponikva, ponora i jama, špilja i pećina, kamenica i lokava, provalija ili obodina… Ali je i zemljina endodinamika ovdje bila posebno nadahnuta u stvaranju morfoloških oblika koji su, jednostavno, čovjeka primoravali dati im i posebna imena poput: Žaba, Kiševo, Žrnjevo,  Dobrovo i slično. Općenito, morfološki oblici su ulančani i pokoravaju se općemu dinarskom smjeru pružanja sjeverozapad – jugoistok, ali su gdjegdje ipak izraženoga i dopadljivoga morfološkog individualizma, kao da su se istrgli iz svoga okruženja te zauzeli pozicije koje obično stvara i vjetar, pušući i raznoseći prašinu po kakvoj čistini. Dovoljno je popeti se na kotu Budisavinu i baciti pogled na jug te uočiti blago i dopadljivo zatalasani krški reljef. Razvojem procesa okršavanja i voda se s površine spustila na erozijski bazis, a vrlo vjerojatno i mnoge biljne i životinjske vrste s njom. Tu, u utrobi kamena, stvorili su novo životno stanište, jedincato na cijelom svijetu. Tu su se i susrele biljne i životinjske vrste iz mora i s kopna. Međutim, proporcionalno opisanoj zamršenosti prirode neumskoga zaleđa, povećao se i rizik od lošega, a često i fatalnog utjecaja čovjeka na nju.
Opisati prirodu neumskoga zaleđa posebno je teška i odgovorna zadaća. Učinimo to jednom šetnjom sa sjeveroistoka na jugozapad njegova prostora. Neka nam u toj šetnji orijentir bude isječak lista Osnovne geološke karte, list Ston. Na toj su karti crnom crtom označene granice općine Neum.

Kada se iz svitavskoga bazena popnete na kršku zaravan Hrasna te odatle pukne pogled na Hutovsko blato, s vaše sjeverne strane ističe se kota Budisavina. Gotovo na samome njezinu vrhu dočekuje vas izvor pitke vode, gusto obrastao u šaš i travu. S kote Budisavine puca nezaboravan pogled na donju Hercegovinu, posebice na poznati Park prirode Hutovo blato. Ako pogled svrnete na jug, vidite valovitu morfologiju vapnenačkih kota pretvorenih u ljuti krš i obraslih niskim raslinjem. Jedna od tih kota danas je i Svetište Kraljice Mira – Donje Hrasno.

U povratku s Budisavine dolazi se do križišta cesta za Neum, Stolac i Čapljinu, te skrećemo prema selu Brštanici i Cerovu. Cilj je promotriti planinu-brdo Žabu. Ona tako izgleda promatraču koji je promatra cijelim putem od Cerovice do Hutova.
Promatrano s pozicije sela Cerova, na Žabi se jasno ističu dvije uglačane tektonske plohe zvane Viline ploče, mala i velika. Za njih se vežu razne legende. Jedna kaže da na njima vile noću igraju kola, što se zapaža po svjetiljkama nalik na zapaljene svijeće, koje tu noću padaju. Neke svijeće su veće i to su vilinske predvodnice, a one manje kupe se oko njih. Obrušavanje Vilinih ploča proriče velika i tragična svjetska događanja.
U podnožju Žabe, s njezine sjeverne strane, je tipično krško polje Cerovo. Riječ je o plitkoj kvartarnoj naplavini crvenice oko fosilnih ponora. Danas su ti ponori, barem u svome površinskom dijelu, umireni i potpuno zatrpani crvenicom. Njezina debljina varira ovisno o paleoreljefu vapnenačke podine. Na njemu se razvilo idilično hercegovačko selo Cerovo.

Nekih 500 metara daleko od svetišta Kraljice Mira znamenita je Markova pećina. Riječ je o presušenom ponoru površinske vode, koju je pećina odvodila u sustav podzemnog vodotoka prema Svitavi. Danas je prohodna kojih stotinu metara, a u literaturi je zabilježena dužina od oko 200 metara. Promatranju su lako dostupne dvije visoko zasvođene galerije bogato urešene pećinskim nakitom.

Vraćamo se komadić puta, pa skrećemo ulijevo, cestom za Stolac. Cilj nam je lokalitet Toplica. Toplica je lokva u kojoj se voda zadržava uglavnom cijele godine. No što je Toplica bila u prošlosti, veliko je pitanje. Locirana je na putu migracije podzemnih voda prema Svitavi. Vjerojatno je ovdje riječ o jednome od najvećih podzemnih speleoloških sustava u cijelome svijetu. Tuda prolaze i vode koje se iz Popova polja upućuju prema Svitavi. Valja napomenuti da je hidrotehnički tunel, koji polazi iz Popova polja i vodi vodu u hidroelektranu Čapljina u Svitavi, morao napraviti devijaciju oko toga speleološkog sustava.
Na Toplici je i veliko groblje, sadašnje a dijelom još iz srednjega vijeka, nekropola stećaka, što je također znakovito. Nalazimo i mnogo pećinskoga kamena – zečje soli (općenito sedra-bigar), čistoga kalcita nastaloga kapanjem vode u pećinama ili pak na izvorima vode. Geofizička istraživanja na ovom lokalitetu pokazala su kako se speleološki objekti smjenjuju sve do dubine od oko 400 metara.

Iz Toplice krećemo krškom zaravni prema Gornjem Hrasnu. Nekih kilometar prije stare župne crkve, udaljena od ceste kojih 500 metara, znamenita je jama-ponor Dvogrla. Ime je dobila po dva ulaza, jedan tik do drugoga. Prema kazivanju onih koji su ovu jamu istraživali, poslije vertikalnoga spusta u podzemne kanale i galerije, slijedi mnogo blaži nagib te nekolike kristalne dvorane, među najljepšim na našim prostorima. Čini se kako je jama razvijena na jednoj antiklinalnoj strukturi, kad je „obješena“ o slojeve te zbog toga ima dva ulaza. Razvila se erozijskim proširivanjem međuslojne pukotine, te je prvotno bila u ulozi ponora. No razvojem okršavanja i spuštanjem erozijskog bazisa barem u svojim gornjim dijelovima, ostala je suha. Razvijena je na razmeđu tokova podzemne vode, one prema Svitavi i one prema sinklinali Bjelojevići.

Treba se sada vratiti koji kilometar, kako bi vam Rogonjića obodina došla točno na jug, kojih dva kilometra pješačkom stazom, obraslom u smreku i draču. Ali kad promatrate Rogonjića obodinu, shvatite da se trud isplatio. Spada u red velikih obodina, poput onih u okolici Imotskoga, ili obodine Vrbina u okolici jezera Krenice u općini Grude. I za ovu obodinu vezane su legende o vilama.
U blizini je i veća lokva zvana Selešnica. U selu Vjetreniku nalazi se umjetna lokva-bunar. Uz nju je veća kamenica, priča se kako ju je isklesao Stojan Balić iz Turkovića. Za nagradu su mu je nasuli prosom. Vrlo je zanimljivo kako su domaći kotu Vjetrenik zvali Mliništa, budući da tu vjetar „melje“ po cijeli dan. Kota je inače vrlo zanimljiva s aspekta korištenja energije vjetra.

Iz Hutova se penjemo na vjetrovitu kršku zaravan Previš, oko 400 metara nad morem. S te zaravni puca pogled na Hutovo i selo Gluminu. Odatle se, konjskom stazom, može spustiti i do Popova polja, prolazeći pritom pokraj zanimljive lokve Umlenice.

Kad se iz Hutova pođe put Ravnoga, dođe se do zapadnog oboda Popova polja. Danas je tu akumulacija Vrutak i ulazna građevina hidrotehničkog tunela koji vodi vodu na hidroelektranu Čapljina u Svitavi. A zapravo je to jedna velika ponorna zona, razvijena vjerojatno u uvjetima tektonskoga rova. Izvođači radova na gradnji ove akumulacije pričaju kako su ovdje pronašli mnoštvo volovskih koža, koje su prekrivale aktivne zone ponora (narodski: jame proždrikože) radi sprječavanja erozije zemlje u dubinu.

U blizini Vrutka, a po obodu polja, razvijeno je mnoštvo znamenitih ponora. Svi su oni nastali prodorom vode iz polja, za velikih poplava, u porozni vapnenački masiv. Vezani su ili za tektonske razlomne strukture ili međuslojne plohe bankovitih slojeva vapnenca.
Svakako treba istaknuti ponor Doljašnicu (općina Ravno) i ponor Crnulju, s oltarnim kamenom i legendom u kojoj sveti Petar ubija đavla, te je zidove pećine poprskala njegova krv. Te mrlje zapravo potječu od unosa željezovite komponente (limonit, getit) vodom koja ponire. Tu je zatim Ponikva, a na južnom obodu polja i Žira, koja odvodi vodu prema moru. Ovi ponori daju onu vodu koja protječe krškom zaravni Hrasna prema Hutovu blatu i sinklinali Bjelojevići.

Na putu za Gradac i dalje prema Neumu, prolazi se pokraj staroga ruševnoga Hutovskog grada, a malo dalje, s lijeve strane, ističu se zanimljive stijene. Narod ih zove „kamen koji gori“. I zaista, to je kamen koji gori. Riječ je o gornjokrednim vapnencima i dolomitima  (K2,1.2) u kojima su zabilježene pojave bituminiziranih dolomita, dolomitičnih vapnenaca i  vapnenaca. Ističu  se karakterističnom kolačastom ispucalošću, a zbog bitumena i gore.

S ovog puta motri se i Žaba s njezine južne strane. Ubrani antiklinalni slojevi ovdje se slabije ističu, budući da su jače tektonski poremećeni. Ali je zato tu više tipičnih krških oblika, špilja, pećina i okapnica. Tu je i znamenita Strašna peć. Spominju se još Milišića i Tetina peć te Čobanska, Goveđa i Ovčja peć.
Zbog takve složene geološke strukture, uz Gradačko polje, vezani su i različiti prirodni fenomeni. Dio polja je vododrživ, s pojavom visećega hidrogeološkog kolektora, a dio je vodopropustan, s razvojem ponora. Na dodiru tih dviju hidrogeoloških serija pojavljuju se izvori i ponori na malom međusobnom razmaku, do 20 metara. Izvor je na kontaktu vodonepropustnih (klastične naslage eocena) i vodopropustnih slojeva, a ponor na vodopropustnim. Tako izvorska voda teče samo kojih dvadesetak metara te ponire u ponornoj zoni. To su lokaliteti Javič i Dobroštik.

Na samome jugoistočnom obodu polja, a s njegove južne strane, znameniti je ponor Gradnica. On povremeno izbacuje goleme količine vode u polje (izvor), kad je razina podzemne vode u okolnim stijenama iznad otvora ponora, a potom tu istu vodu vraća u podzemlje (ponor), kad se razina vode u okolnim stijenama snizi. Iznad ponora Gradnice dvije su uglačane vapnenačko-dolomitične ploče. To su također tektonske strukture, nalik onima na Žabi. Ta sličnost ih je i uvela u svijet legendi. Legenda kaže kako su vile nosile one poznate ploče sa Žabe nekamo u Dalmaciju, te su se umorile i spustile ploče baš iznad Gradnice. I danas se tu nalaze.
Znamenitost Graca je i veća lokva zvana Rosava s pučevima (zdencima) sa živom vodom. U mjestu Dobrovu također se nalazi lokva, zvana Kečina lokva.
Ako iz sela Žukovica skrenemo lijevo kojih dva kilometra, dijelom makadamskim putem, dijelom uskom pješačkom stazom, dolazimo do Šaraića peći, jedinstvene prirodne speleološke pojave. Put koji vodi do nje presijeca duge, uske tektonske zone, koje se penju prema vrhu  Žabe. Na jednoj od njih je razvijena i znamenita Šaraića peć. Prvotno je bila ponor, ali je ostala bez vode, barem u svome početnom dijelu. Veličanstven je to prirodni fenomen. Taj dojam uvećava i pojava prirodnoga kamenog svoda (mosta) na ulazu u pećinu. Predaja govori kako se svod pećine urušio za velikoga dubrovačkog potresa 1667. godine, te je most tako i nastao.

Petstotinjak metara naprijed prema Radetićima, s desne strane je Bijela strana a lijevo je Litica. To su uglačane kamene površine, što treba zahvaliti njihovoj homogenosti te jednakoj sklonosti otapanju djelovanjem vode. Voda koja ih je plavila sa sobom je donosila otopljene kristale kalcita te ih u obliku mlazova tu i taložila. Tako su nastale bijele mrlje po uglačanom kamenu. Legenda je bijele pjege na kamenu protumačila kao krv nevine dječice, pastira, koji su iz Dalmacije tu dotjerali ovce da ih napasu, a pobili su ih Turci. Moguće je da se nešto slično tu i dogodilo, te je tako nastala ova narodna pripovijest.

Kad se iz Gradačkog polja krene prema Neumu, geološke strukture postaju sve češće i sve zamršenije. Najčešće su to borane strukture, polegle i prevrnute. Susreću se i rasjedi, normalni i reversni. Zato je potrebno stati u polju Moševići, pokraj male kamene crkvice.
Slijedeći Napoleonovu cestu u smjeru Metkovića, dolazi se u selo Dračevice. Tu se opet susrećemo, oči u oči, s čelom Navlake visokoga krša. Dio obiteljskih kuća građen je tik uz nju. Nailazimo na jednu razvijenu hidrogeološku izdan u stijeni s mnoštvom kamenica sa zalihom pitke vode koja je stoljećima održavala ovaj mali ekosustav.
Iz Dračevica je lijepo promatrati kupolasti vrh brda Žrnjeva, te uočiti kako mu je oblik nastao kao presjek nekoliko većih tektonskih ploha.