Author: admin

Otpor Turcima

Turci su ovo područje više puta harali na poziv vojvode Sandalja i hercega Stjepana. Počevši od pada Bosne 1463. i 1464. godine pomalo trajno zauzimaju dio po dio Hercegovine. Osvajanja ipak nisu išla glatko, ušće Neretve i njegov okoliš s utvrdom Košem zauzimaju tek 1490. godine.
U prvim turskim dokumentima susrećemo spomen Kleka gdje je bila uspostavljena „Skela od Zažablja“ za sol i žito koja je svake godina izdavana u zakup. Ovoj se skeli gubi značenje domalo nakon pada Koša. U prvome turskom popisu pučanstva susrećemo neumska sela Radež, Bresticu, Moševiće, Dobrovo, Gradac, Žukovice, Drijen, Prapratnicu… s kršćanskim pučanstvom.
Dobar dio pučanstva je pred Turcima izbjegao na otoke i u druge još neosvojene krajeve. Teško se odmicalo od svojih domova vrteći se uz samu granicu i povremeno „uskačući“ do svojih negdašnjih ognjišta. Uskoro uskočki pokret razvija i trajne prodore na područje pod Turcima.
Zažablje, a posebno primorje područja Neuma, Kleka i Slivna, najizloženiji je kraj hajdučko-uskočkim upadima tijekom XVI. stoljeća.

Uskočki prodori osobito su bili krvavi za tzv. Dugoga rata (1593. – 1606.), kad se za pučanstvo Zažablja zauzimaju kod pape i bečkoga cara glasoviti hrvatski jezikoslovac biskup Faust Vrančić i splitski dominikanac Daniel, koji 1598. ovako piše papi o pučanstvu Zažablja: „Preblaženi Oče, (oni) su veoma dobri kršćani i drže pravu rimsku vjeru, a župnik im je jedan dubrovački svećenik jer oni graniče s Dubrovčanima, i kada vide nekog svećenika u svojoj mu se jednostavnosti skoro klanjaju…“ U ovom pismu izričito se spominju ova katolička naselja na širem neumskom području: Vidonje, Gradac, Broćanac, Prapratnica, Hutovo, Glumina, Zelenikovac, Hotanj, Radetići, Živa, Dubravica, Grabovica, Moševići, Kiševo, Brestica, Radež i Vranjevo Selo. Skupa s pučanstvom Popova, narod Zažablja se stavlja 1604. pod okrilje cara Rudolfa II. (1576. – 1612.) i zove ga, kao nositelja hrvatsko-ugarske krune, svojim „svijetlim kraljem“.

Neumsko područje kroz srednji vijek

Seobom naroda, osobito od konca VI. stoljeća, temelji- to su razorena sva naselja na ovim prostorima. Pretpovijesna i antička naselja očuvana su samo u manje ili više teško protumačivim toponimima: uz Neum i Polača, Kiševo, Neljetovlje, Malokrn, Glimač, Ho- tanj, Hutovo, Crkvice, Crkvina, Kapela i dr.

Hrvati su se doselili i na neumsko područje u prvoj polovici VII. stoljeća. Prema starim kronikama, nakon dolaska Hrvata Neum je bio u sastavu jedne od najslavnijih hrvatskih kneževina, Humske Zemlje, i to u njezinoj Žapskoj župi. Zahvaljujući činjenici što se biskupija Sarsenterensis spasila od propasti kojom joj je zaprijetila seoba naroda te svoje sjedište prenijela u Ston i tako se transformirala u stonsku i humsku biskupiju, Hrvati s ovoga prostora vrlo su rano došli u dodir s kršćanstvom.

Uspomena na razdoblje pokrštavanja Hrvata u ovome kraju moglo bi biti, primjerice, štovanje sv. Jurja na glavici poviše Brestice. Naime taj svetac zamjenjuje na nekim hrvatskim područjima starohrvatskoga boga groma Peruna, koji se štovao na vrhuncima. Njega u doba pokrštavanja u nekim krajevima nadomješta i sv. Ilija, primjerice vrh Žabe. Iz tog vremena vjerojatno potječe nekoliko malih crkvenih objekata: u Vranjevu Selu, na Brestici i na Crkvinama u Hutovu… Osobito je dragocjen križ s postoljem iz Vranjeva Sela, kakvi se u susjednoj Dalmaciji smještaju u razdoblje od VIII. do X. stoljeća. Isto tako i posvetna cigla s križem na Crkvinama u Hutovu. Oltarište i zidani oltar u temeljima staroga grada Hutova smješta se u šire razdoblje, sve do XI. stoljeća. Očuvani su i natpisi koji govore o srednjovjekovnom štovanju sv. Petra i sv. Barbare u Moševićima, te ruševine crkava u Dobrovu, Dubravici, Glumini i dr.

Ratovi koje je hrvatska država, sa svojim kneževinama, vodila s Bizantskim Carstvom i Mlečanima na moru te s Bugarima na kopnu, ostavili su tragove i na ovome području. I Srbi su prilično rano počeli pokazivati za- nimanje za širenje, osobito u drugoj polovici XII. st. kad veliki župan Nemanja širi srpsku državu i na pri- morske zemlje. Srpska vladavina nije bila ni stabilna ni dugotrajna. Opirala joj se stara humska vlastela uz pomoć hrvatskih velikaša pa i Dubrovnika, komu knez Andrija obećava “da ne pridemo na vas’ s vašim’ vragom’” misleći na srpskoga kralja. U povelji kneza Andrije susrećemo i potpis njegova velikaša Hrvatina Turbića, po komu vjerojatno nosi ime susjedno Tru- bino Brdo, ne odviše daleko od Neuma.
U Humskoj Zemlji neposredni gospodari bili su i Nelipići, podložnici bribirskih knezova. Godine 1304. hrvatski velikaš Mladen Šubić zove se: „Mladen drugi Hrvata i Bosne ban i zemlje Hum opći gospodar.“ Tu titulu nasljeđuje godine 1322. bosanski ban Stjepan II. Kotromanić: „Mi gospodin’ Stefan, po milosti Božioi ban’ Bosni i Usori i Soli i gospodin’ homskoi zemli…“ Otada je neumsko područje s čitavom Humskom Zemljom uglavnom u sastavu bosanske države. Dubrovčani koriste novonastalu političku nestabilnost te se uključuju u građanski rat u susjedstvu protiv Branivojevića (po kojima, kako misle neki, možda nosi ime Vranjevo Selo). Dobili su dobar dio njihovih posjeda te 1326. zauzeli poluotok Pelješac sa Stonom. Bosanski ban i car Dušan im to ozakoniše poveljama, uz veliku novčanu naknadu i jednom i drugom. Ban Stjepan je udao svoju sestru Katarinu za humskoga kneza Nikolu, da bi ga čvrsto vezao uza sebe. Nikolin sin na stećku ponosno ističe da je banov nećak.
Već se Nikolini sinovi Vladislav i Bogiša po njemu zovu Nikolići. Oni na grob roditeljima postaviše stećak koga su, nažalost, očuvani samo fragmenti koji jasno spominju samo Vladislava i majku mu Katarinu.
Na nadgrobniku Vladislavova sina Petra uklesan je uz natpis i grb Nikolića.

Nikolin sin Vladislav posljednji se put spominje 1363. godine. Njegovu suprugu Stanislavu s djecom Petrom, Vukoslavom (Vukosavom) i Milišom Dubrovčani 1392. primaju među svoje građane. Dubrovački kroničar Rastić (Resti) kaže za popovskoga kneza Vukoslava Nikolića da je godine 1396. poslao skupocjeno ljekovito vino ostrogonskom nad- biskupu, kad se ovaj razbolio u Dubrovniku dok je bio u pratnji kralja Sigismunda.
Godine 1399. kralj Ostoja, u nestašici novca, prodaje Dubrovčanima Primorje pa i dio Zažablja („giupa giapscho“), s čime se nije slagala domaća vlastela, osobito Vukoslav Nikolić. Da bi ga udobrovoljio da im i on potvrdi zemlje koje su im darovali „kralj i baroni Bosne“, dubrovački senat ga bogato obdaruje. Svoju vlast nad Primorjem utvrdiše Dubrovčani tek 1405. godine. Granica prođe užim neumskim područjem, dokumenti kažu da teče: „ot Kurila deri prijeko Imotice do sela, koe se imenuje Dlži“. Ta je granica označena uklesanim križevima u živu stijenu koji se i danas vide na području između Vranjeva Sela i Duži, nedaleko od Nikolića dvora.
Početkom XV. stoljeća uspostavljena je carina u Zablatku, na području Hutova. Na inzistiranje Dubrovčana ukinuo ju je kralj Ostoja 1418. godine. Osim naziva carske kućetine uspomenu na ovo razdoblje čuva i glasoviti Radovčev natpis koji se danas čuva u lapidariju pred župnom crkvom u Hutovu.

Veliki bosanski vojvoda Sandalj Hranić, tvorac buduće Hercegovine, koristi dinastičke sukobe na bosanskom kraljevskom dvoru a osobito Turke da posve ovlada humskom vlastelom. U borbu uvlači i Nikoliće pa je tako knez Vukoslav poginuo 1403. u bitci u Stonu. Dubrovčanima je očito bio poznat nezavidan položaj Nikolića pa je Vijeće umoljenih dopustilo njegovu sinu Grguru da mu na grobu u Stonu postavi ploču (stećak). Grgur je 1426. od Dubrovčana tražio zidare da mu sagrade crkvu. Vjerojatno je to grudina uz nekropolu koju puk zove Kapela.
O Vladislavovu sinu Petru, čiji se nadgrobni natpis nalazi u Vranjevu Selu, najmanje se zna. Miliša 1415. moli Dubrovčane da se pred Turcima skloni na njihov teritorij. Dubrovčani daju dozvolu 1435. godine „udovici Miliše Nikolića“ da se može skloniti na njihov teritorij. Šireći svoju apsolutnu vlast Humskom Zemljom, vojvoda Sandalj nije prezao ni pred čim. Grgur se pokušava riješiti Sandaljeva gospodstva, što je bilo vrlo opasno jer se Sandalj nije susprezao pozvati u pomoć i Turke. Građanskim ratom u Bosni od 1418. do 1421. Grgur je pao u nemilost i sklanja užu obitelj na području Dubrovnika. Dubrovčani ga kasnije pomiriše sa Sandaljom. Po dubrovačkom svjedočanstvu, Sandaljevi pristaše „i s njimi Turci… potrše dole Slivno i staše na medji našoj u primorju“, što se odnosi na Nikolića posjede.
Po Sandaljevoj smrti godine 1435., vlastela se ne usuđuje oprijeti ni njegovu sinovcu hercegu Stjepanu. U metežu i u strahu od Turaka, koje je Stjepan pozvao u pomoć, opet je Grgur tražio utočište u Dubrovniku. Njegovi sinovi su Vuk i Vukašin. Vukašina su Mlečani u ratu s hercegom zarobili kod Skadra 1442. godine. Iz ropstva se, uz pomoć Dubrovčana, otkupio.
Pod pritiskom hercega Stjepana Nikolići gube svoju staru slavu, a osobito dolaskom Turaka. Osim Vukoslavića (Vukosavići) korijene od Nikolića vjerojatno vuku i neke grane roda Grgurevići. Milišiće susrećemo u Popovu, a špilja Milišića peć u Žabi potvrđuje predaju da su se Bronzići odnosno Burđelezi a današnji Obadi, doista prezivali Milišići. Ipak, nismo sigurni koliko ih se može vezati uz kneza Milišu. Također se ne može dokučiti imaju li kakvu krvnu vezu s Nikolićima preko prezimena Grgurević i glasoviti Šimraci, čije stare dvore nalazimo u Vranjevu Selu.

Doba Rimljana

Konačnim porazom Delmata u borbi s Rimljanima 9. god. poslije Krista utvrdila se rimska vlast i nad drugim ilirskim plemenima. Zavladao je tzv. rimski mir (pax Romana). Rims- ka vojska je kroz ove krajeve uzduž i poprijeko izgradila brojne ceste kojima su, osim vojske, promarširali i brojni trgovci donoseći ne samo trgovačku robu nego i uljudbu svake vrste. Materijalni ostatci svjedoče da su vjerojatno tada postupno nastale brojne naseobine: Zaradež, Radež, Neljetovlje, naseobine na užem neumskom području, Vranjevo Selo, Moševići, Gradac, Broćanac, Prapratnica, Hutovo… Ova je naselja povezivao putni pravac od Neuma prema unutrašnjosti. Na antičkoj mapi zvanoj Tabula Peuentigeriana ucrtan je najstariji putni pravac, koji je dijelom išao i preko područja koje pripada Neumu.

Osobito značajno naselje razvilo se na području Vran- jeva Sela, kako svjedoče brojni vrijedni ostatci materijalne kulture iz raznih razdoblja rimskoga doba. Nadgrobni natpis D. M. / M. VLPUS / / SEVERVS / SE VIVO SI / BI ET SUIS / FE iz Vranjeva Sela ušao je i u svjetsku zbirku Corpus iscriptionum latinarum. U Vranjevu Selu je davno pronađena kamena ostava za pepeo, kamena posuda, zatim ulomci crijepa sa žigom VVARIS i SARPIS. Ustanovljeni su temeljiviše antičkih građevina koje svjedoče bar o dvije faze gradnje: starijoj (I. – III. st. po Kristu) i mlađoj (IV. – V. st.). Dragocjen je kameni stup s križem iz nedovoljno proučene kasnoantičke bazilike (V. – VI. st.). I na području samoga Neuma postoje nalazi iz rimskoga doba. Uz brojne ostatke amfora, u ulici Kralja Tomislava još postoje uzidani ostatci nadgrobnoga natpisa, od koga se može pročitati samo početak (D. M.), zatim novčić cara Septimija Severa i dr.

Naselje u rimsko doba (I. – III. st. poslije Krista) post- ojalo je i na Radežu na lokalitetima Vrtovi i Zaradež (Šimrakove Kućetine). Uz ostatke zidova, osobito je važan natpis na opeci Ti. C(laudi Pans) ili: Ti. C(l. Caes. Pans.). Naselje se datira u I. – III. st. Rimsko naselje u Vranjevu Selu i Neumu arheolozi su poistovjećivali s više poznatih postaja s antičkih karata: Ad Turres, Diluntum… Samo ime Neuma predhrvatskoga je postanka i najradije bismo ga poistovjetili s municipijem „Neuense“ čiju baziliku, uz one u municipijima „Stantino“ (Ston) i “Dellontino” (potvrđen na Trebinji), saborski oci dodjeljuju u Saloni 533. godine biskupiji Sarsenterensis, koja se sterala istočnom Hercegovinom i imala sjedište u Stocu. To bi onda bio prvi spomen Neuma, a značenje bi mu bilo „Novi“. Naziv je mogao nastati i od drugih termina: na grčkom npr. nemos označava krševiti brdski polušumoviti pašnjak, što odgovara području Neuma, itd. Ime se susreće i u jednome dubrovačkom dokumentu koji govori o „neumskom putu“. Inače se današnje selo Neum spominje u crkvenim knjigama tek iza 1800. godine.

Vrijeme Ilira i helenizam

Ostatci helenističke kulture govore da je i Neum trajno bio dio kulturne sfere jadranske obale. Ovuda je prolazilo više putnih pravaca koji su povezivali onodobna europska kulturna središta sjevera i juga, istoka i zapada. Već od pretpovijesti ovuda je išao vrlo značajan put iz doline Neretve prema istoku, a isto tako i od neumske obale prema unutrašnjosti, preko Graca i Hutova. Brojne uvale na neumskoj, lako pristupačnoj obali, služile se kao prirodne lučice, o čemu svjedoče nalazi amfora u podmorju. Tko su bili prvi stanovnici užega i širega neumskog područja, o tome nam povijesna znanost pruža neke podatke. Još u drugom tisućljeću prije Krista, u velikim seobama stigli su i na ovo područje Indoeuropljani. Njihovim miješanjem sa zatečenim stanovnicima stvarao se i ovdje novi etnički supstrat na koga će već antički pisci proširiti ilirsko ime, razlikujući ih od „pravih Ilira“ koji su živjeli južno od Drima. Pseudo-Skylakovo djelo Periplus, pisano sredinom IV. st. prije Krista, kaže za pučanstvo uz donji tok Neretve: „Ovi Iliri su iz plemena Manijaca…” Po njima se Pelješki pa i Neumski kanal zvao Manijsko more.

Na prostorima od Neretve prema Boki i sjeverno bar do Popovskog polja, povijesna znanost, na temelju drugih izvora, smješta drevno pleme Plereja. Njima se pripisuje prva prava kultivacija ovoga područja. Strabon, u I. st. prije Krista, na širem području smješta uz Plereje i Ardijeje (koje su Kelti u IV. stoljeću prije Krista potisnuli preko Neretve) i Daorze: „Zatim je rijeka Naron i oko nje Daorizoi i Ardiaioi i Pleraioi kojima je blizu otok nazvan Crna Korkira (Korčula)… a Ardiaioima Faros…” Ilirska plemena stvarala su svoje države, zapravo saveze plemena. Poznato je petnaestak vladara, od kojih je znatan broj bio iz plemena Ardijeja. Od njih je, svakako, najslavnija bila kraljica Teuta. Iz grčkih kolonija s obale i otoka, a osobito iz susjedne velike Narone, prodirala je onodobna mediteranska kultura i na ovo područje. O tome svjedoče brojni ostatci iz toga razdoblja. U tom pogledu vrlo je vrijedno novo nalazište na Vidića guvnu u Vranjevu Selu, koje upečatljivo potvrđuje tu iliro-grčku kulturnu sferu. Osobito su vrijedne dvije vojničke kacige, nekoliko kopalja, ali i drugi brojni ostatci (omega-igle, fibule, ukrasi, bogata keramika…) koje arheolozi smještaju na prijelazu iz V. u IV. stoljeće prije Krista.

Neobuzdana ratoborna ilirska krv narušavala je miran suživot na Jadranu te ometala nesmetanu onodobnu mediteransku trgovinu. To dovodi do brojnih ratova s kolonijama na obali i otocima, koje pozivaju u pomoć Rimljane. Za naše Ardijeje i Plereje osobito je bio sudbonosan tzv. drugi ilirsko-rimski rat 135. god. prije Krista. Tada je rimski konzul Servije Fulvije Flak došao s 10 000 pješaka i 3000 konjanika i temeljito potukao Ardijeje. Preselio ih je nekamo u unutrašnjost te im se, kao i Plerejima, gubi svaki trag. Možemo pretpostaviti da su upravo u ovim ratovima porušene i spaljene mnoge naše gradine. Među prvim područjima na istočnoj obali Jadrana kojim su Rimljani ovladali već 135. godine prije Krista bilo je i neumsko područje. Vjerojatno je u doba spomenutih ratova neumsko područje pripalo rimskim saveznicima, plemenu Daorza, čiji se glavni grad na Ošanićima, poviše Stoca, vjerojatno zvao Daorzon. Za njih kažu stari pisci da su, s ostalim plemenima koja su u ratu stala na stranu Rima, postali „immunes“, nagrađeni i privilegirani. To ih onda dovodi do sukoba s moćnim Delmatima koji su ih, osobito 45. do 49. godine prije Krista, temeljito opustošili.

Pretpovijest

Sjekira od grubo obrađenog domaćeg kamena

Blaga mediteranska klima „okitila“ je neumsko područje vječnim zelenilom. Bogatu i raznoliku floru pratila je i bogata fauna. Bogatstvo svakojake divljači, dostatne količine vode, osobito u Blacima, kao i bogatstvo života čistoga neumskog podmorja, privukli su čovjeka da se na ovim prostorima nastani već u starome kamenom dobu – paleolitiku (do 10 000 godina prije Krista). Pravo bogatstvo (još i danas neistraženih) krških špilja na neumskome širem području pružalo mu je sigurno prebivalište. O svemu tome svjedoče nalazi grubo obrađenoga kamenog oruđa, osobito s područja Moševića i Graca.

BABIN DO: igla od kosti Nalazi iz mlađega kamenog doba – neolitika (do 3500 go- dina prije Krista) još su bogatiji, kako svjedoče brojni nalazi brižno obrađenoga kamenog oruđa i oružja iz šire neumske okolice, danas pohranjeni uglavnom u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

 

 

GRADAC: Čekić iz neolitika (Zemaljski Muzej) Specifična keramika iz brončanoga doba (1800 do 1000 go- dina prije Krista) nalazi se na užem području Neuma, ali i u čitavome neumskom kraju. Ostatci kulture iz brončanoga i željeznog doba doista su bogati. Prije svega, čitavo neumsko područje upravo je „posuto“ brojnim gomilama različite pro- venijencije i karaktera. One prate sve moguće putove kroz ovo teško prohodno krško područje, ures su mnogih brdskih vrhunaca, a kao grobne piramide ovoga područja nalazimo ih velik broj i u ravnicama.

Do sada je poznato na stotine pretpovijesnih naselja na području neumske općine, među kojima su brojne gradine koje prkose vremenu s naših visova. Ističu se gradina na Osoju, Vukovu klancu, Brestici, Kiševu, Gracu (osobito Malokrn), Hutovska gradina, Previšićka gradina, Trovrha, Basarića gradina, Kolojanj i druge. Sve su neumske gradine posute raznolikom keramikom, a brojni su i nalazi ručnih kamenih mlinova, omega-igala, fibula i drugih karakterističnih nalaza iz toga doba.

VRANJEVO SELO: Prethistorijska “omega igla” HUTOVO, Lapidarij (lapidarium) Prethistorijska stupa

 

 

 

 

 

 

 

HUTOVO , DUŽI: Prethistorijski ručni mlin

Služba za stambeno komunalne poslove izgradnju i razvoj

Josip Njavro, dipl. oec.
pomoćnik načelnika

tel.: +387 (0)36 880 073
fax: +387 (0)36 880 185
gsm: +387 (0)63 795 190

e-mail: jnjavro@gmail.com

Služba za stambeno komunalne poslove izgradnju i razvoj :

  • vrši poslove uređenja i korištenja građevinskog zemljišta,
  • vrši ubiranje i usmjeravanje rente nastale prilikom dodjele građevinskog zemljišta na korištenje,
  • osigurava investicijsko tehničku dokumentaciju za potrebe uređenja građevinskog zemljišta i izgradnju objekata komunalne infrastrukture, priprema i ostvarivanje programa uređenja građevinskog zemljišta,
  • vrši osiguranje i korištenje sredstava za uređenje građevinskog zemljišta i za ustupljeno građevinsko zemljište,
  • vrši pripremu i ostvarenje programa izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih lokalnih cesta i ulica u naseljima,
  • predlaže nacrt odluke o komunalnoj naknadi, naknadi za korištenje građevinskog zemljišta kao i drugih propisa iz svog djelokruga,
  • vodi evidenciju u dokumentaciju fonda građevinskog zemljišta, lokalnih putova i ulica u naseljenim mjestima,
  • organizira i izvršava tehničke i pripremne poslove izgradnje i razvoja grada i općine,
  • radi na održavanju stambenog fonda, te donosi rješenja o zakonom propisanim oblicima naknade iz stambene oblasti,
  • vrši pripremu i radi na ostvarenju programa održavanja i uređenja javnih gradskih površina,
  • organizira aktivnosti oko održavanja stambenog fonda,
  • vrši i druge poslove koji mu se sukladno zakonu stave u nadležnost.

Služba za imovinsko pravne poslove i katastar nekretnina

Smilja Konjevod, dipl. ing. geodezije
pomoćnica načelnika

tel.: +387 (0)36 880 134
fax: +387 (0)36 880 214, 248
gsm: +387 (0)63 795 227

Služba za imovinsko pravne poslove i katastar nekretnina:

  • vrši ažuriranje katastarskog operata te održavanje i izradu katastra nekretnina,
  • vrši vještačenje za potrebe sudskih organa,
  • vrši potrebna snimanja stanja iz svog djelokruga,
  • uspostavlja, izrađuje i održava premjer katastra nekretnina, odražava katastar komunalnih uređaja,
  • vrši prijenos projekata na terenu u postupcima izvlaštenja (eksproprijacije), arondacije, komasacije, uzurpacije i drugih upravnih postupaka,
  • vrši parcelaciju zemljišta, premjeravanja i utvrđivanja premjera na zemljištu, unosi utvrđene premjere u planove premjera, te vrši njihovu tehničku obradu,
  • vrši javno izlaganje nekretnina u svrhu uspostave novog katastra nekretnina,
  • priprema podatke iz svog djelokruga rada za ostala tijela općinske uprave,
  • priprema nacrte odluka za Načelnika i Općinsko vijeće iz svog djelokruga,
  • vrši poslove iz oblasti imovinsko pravnih odnosa.

Služba za graditeljstvo i prostorno uređenje

Pero Raič, dipl. oec.
pomoćnik načelnika

tel.: +387 (0)36 880 188
fax: +387 (0)36 880 214, 248
gsm: +387 (0)63 795 198

Služba za graditeljstvo i prostorno uređenje:

  • rješava u upravnim stvarima, te obnaša upravne stručne i druge poslove iz oblasti urbanizma, graditeljstva i prostornog uređenja, cesta i komunalnih djelatnosti,
  • vrši inspekcijski nadzor iz oblasti urbanizma, graditeljstva, cesta i komunalnih djelatnosti,
  • vrši i druge poslove i zadaće koji su mu sukladno propisima stavljeni u nadležnost.

Služba za opću upravu i društvene djelatnosti

Danica Glavinić, dipl. oec.
pomoćnica načelnika

tel.: +387 (0)36 880 186
fax: +387 (0)36 880 214, 248
gsm: +387 (0)63 795 214

Služba za opću upravu i društvene djelatnosti:

  • obavlja administrativno pravne poslove za Općinsko vijeće i  Načelnika općine,
  • obavlja upravne poslove iz oblasti rada, socijalne politike i obitelji
  • prati provođenje i izvršavanje propisa u općem upravnom postupku, ustrojstvu i radu državne uprave kao i o ostvarenju prava  i izvršenju obveza građana, poduzeća, ustanova i drugih institucija pred općinskim organima uprave,
  • izvršava upravne i druge poslove iz oblasti građanskih pitanja, vođenje općeg biračkog spiska, registriranje mjesnih zajednica i organa uprave,
  • obavlja sve personalne poslove kao i poslove u oblasti radnih odnosa za sve službenike i namještenike službe,
  • vodi poslove pismohrane za  službe , Općinsko vijeće i Načelnika općine,
  • osigurava uvjete za rad mjesnih zajednica u oblasti opće uprave,
  • prati i izvršava propise i analizira stanja i poduzima druge mjere u oblasti predškolskog , osnovnog i srednjeg odgoja, kulture, športa,  socijalne skrbi i branitelja,
  • brine o provođenju zakona, uredbi i drugih propisa i općih akata Općinskog vijeća, Načelnika općine, Županije i Federacije,
  • surađuje sa ustanovama iz oblasti predškolskog, osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja, kulture, športa, socijalne skrbi i branitelja,
  • prati stanje i poduzima mjere u oblasti zdravstvene zaštite , a koji su propisima stavljeni u nadležnost općine,
  • vodi postupak i donosi rješenja o sanitarnoj suglasnosti na projekat i sanitarnu suglasnost o uporabi izgrađenog objekta,
  • vrši inspekcijski nadzor u sanitarnoj, veterinarskoj i zdravstvenoj oblasti,
  • skrbi za osobe koje se nalaze u stanju socijalne potrebe,
  • koordinira prikupljanje, prijem i raspodjelu svih oblika socijalnih davanja na području općine,
  • prati stanje i predlaže mjere iz oblasti ostvarenja prava braniteljsko invalidske zaštite
  • koordinira rad svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata,
  • vrši i druge poslove i zadaće koji mu se sukladno propisima stave u nadležnost.